W. A. Mozart:         Gudački kvartet br. 19 u C-duru  K465
Adagio-Allegro
Andante cantabile
Menuetto-trio
Molto allegro

                          Davor Bobić:            Padoveciana – posvećeno Varaždinskom kvartetu (praizvedba)

                          F. J. Haydn:             Gudački kvartet op.76  broj 4 u B-duru  ‘Sunrise’
Allegro con spirito
Adagio
Menuetto-trio
Finale-Allegro, ma non troppo

Varaždinski kvartet osnovan je 1999. godine. Svoju koncertnu djelatnost uz pomoć Koncertnog ureda Varaždin kontinuirano upotpunjuje koncertima diljem Hrvatske, Slovenije i Austrije. Svi članovi kvarteta diplomanti su Muzičke akademije u Zagrebu. Kvartet svira na instrumentima varaždinskog majstora Vladimira Proskurnjaka.
Povodom 10. obljetnice djelovanja i doprinosa u razvoju glazbene kulture grada Varaždina, 2009. godine kvartet je primio javno priznanje – Plaketu grada Varaždina.

Wolfgang Amadeus Mozart (1756-1791)
Posljednji u nizu gudačkih 6 kvarteta nazvanih „Haydn kvartet“, K465 (Disonantni), pisan je u C-duru. U uvodnom Adagio prvog stavka čuju se, za to povijesno razdoblje, neobični intervali, pa je od tuda i potekao nadimak ovom djelu. Javljaju je mnoge neriješene harmonije, a sve to iznad pulsirajuće linije u violončelu. Uskoro sva ta melodijska i harmonijska previranja ustupaju mjesto jasnoj i otvorenoj glavnoj temi u C-duru koju iznosi prva violina. Ostali instrumenti kasnije se priključuju toj istoj melodiji u vidu imitacija u kontrapunktu. Druga, malo ritmički gušće napisana tema, te treća tema u triolama postaju osnova za ne predugu provedbu stavka, iako je prva tema u toj provedbi, u molskom tonalitetu, najdominantnija.  U rekapitulaciji stavka, reprizi, glavna tema vraća se u glavni tonalitet, no ovaj puta bez prizvuka disonanci.
Drugi stavak, Andante cantabile, oblikovan je u toplom F-duru. U njemu sva četiri glazbala istražuju različite lirsko-tematske prohode, a melodije i motivi tipični su mozartovski, puni humora i imaginacije.
Treći stavak dolazi u formi menueta, i napisan je pod velikim utjecajem kvarteta J. Haydna. Pun je iznenadnih dinamičkih kontrasta, u kojima kao da se instrumenti međusobno nadmeću. U triu ta igra kao da naizgled prestaje, i tematika stavka se uozbiljuje naglom promjenom u c-mol. Ipak, i dalje se nazire igra između dionica, i iako stavak odjedanput zvuči puno ozbiljnije, Mozart ipak ostaje razigran i duhovit.
Početak zadnjeg stavka ima sva obilježja klasičnog ronda, no glazba cijelo vrijeme skreće u područje neobičnih harmonijskih rješenja. Iznenadna molska sklizanja i cjepkanje glavne teme ne odaje karakter ronda, pa cijeli stavak kao da je pisan u nekom sonatnom obliku s povremenim rondo epizodama. To opet pokazuje da Mozart ima hrabrosti u svojoj glazbi poigravati se sa svime, pa čak i formom same kompozicije. Zato njegovu glazbu nikada ne treba uzimati previše dramatski, već uvijek mora biti prisutna crta humora i razigranosti, što u ovom stavku itekako dolazi do izražaja.

Davor  Bobić (1968, Varaždin)
Osnovnu i Srednju Glazbenu školu, te Gimnaziju završio u rodnom Varaždinu.
Diplomirao kompoziciju, glazbenu teoriju, te klasičnu harmoniku na poznatom Državnom konzervatoriju ”P.I. Čajkovski” u Kijevu. Nakon povratka u domovinu zahvaljujući njemu Glazbena škola u Varaždinu otvara jedinstvenu klasu kompozicije za osnovno i srednješkolsko obrazovanje u Hrvatskoj. Voditelj je Odsjeka za Glazbenu umjetnost na Umjetničkoj akademiji u Osijeku od 2005. godine, a obnaša i dužnost voditelja Katedre za Glazbenu pedagogiju te prodekana za znanost i umjetnost.
Od 1999. ravnatelj je Koncertnog ureda Varaždin, a u listopadu 2006. imenovan je ravnateljem uglednog  nacionalnog festivala Varaždinske barokne večeri.
Napisao više od 140 djela u rasponu od glasovirske minijature do velikih vokalno simfonijskih ostvarenja za koja je primio i brojne nagrade.
PADOVECIANA
Tema s varijacijama (2011. godina)
Skladba „Padoveciana“ Davora Bobića skladana 2011.godine, tema je s varijacijama za gudački kvartet posvećena varaždinskom skladatelju Ivanu Padovcu (1800-73.), koji je svoju temu s varijacijama za gitaru skladao na temu češke narodne pjesme. Kod Bobićeve Padoveciane forma teme s varijacijama prisutna je u formi tzv.slobodnih ili figurativnih varijacija. Autor spretno koristi virtuozne mogućnosti gudačkih glazbala i njihov široki spektar načina sviranja kao na primjer sul tasto, sul ponticelo, con legno…
Izrazito melodijski postavljena Padovčeva Tema s varijacijama za gitaru, objavljena u knjizi tiskanoj u Americi početkom 20.stoljeća, bila je sretni izbor i poticaj Bobiću od strane tonskog snimatelja Vladimira Gotala i Varaždinskog  kvarteta. Iz nje izviru varijacije temeljene na prepoznatljivoj ritmičko-aleatoričkoj kombinaciji skladateljskih tehnika dovedenih na trenutke i do klasternih suzvučja. Autor se ne libi taj modernistički pristup spojiti s nostalgičnim neoromantičarskim zvukom pizzicato varijacije, koja podsjeća na melankolični raspadajući valcer iz atmosfere Stančićevih slika.

Joseph Haydn (1732-1809)
Gudački kvartet op.76 broj 4, kao jedan od kompozitorovih najvažnijih djela, spada u skupinu od 6 kvarteta zajedničkog naziva ‘Erdödy kvarteti’. Nazivaju se tako jer su posvećeni grofu Josephu Erdödyu, koji ih je naručio 1796. godine. Ovo djelo dobilo je nadimak ‘Svitanje’, a već pri prvim notama kvarteta jasno je i zašto – prozračna i vedra melodija koju iznosi prva violina nadvija se iznad dugotrajnog akorda kojeg formiraju ostale tri dionice.
U svoja četiri stavka ovaj kvartet obuhvaća cijeli niz raznolikog glazbenog izričaja.
Prvi stavak klasičan je sonatni oblik. Iako početna melodija zvuči kao prolog, ona je doista i prva tema stavka, što se kasnije može čuti u provedbi i reprizi, gdje se ta ista tema javlja kroz različite tonalitete.
Drugi stavak je Adagio, jedan od najsporijih koje je kompozitor ikada skladao. Napisan je u trodobnoj mjeri, i izrasta kao biljka iz osnovnog motiva od 5 uvodnih nota.
Treći stavak, Menuetto, također u tročetvrtinskoj mjeri, zvuči kao glazba za zabavu na dvoru 18. stoljeća. No, u trio ta se zabava seli sa dvora na selo, gdje odjednom čujemo snažna melodije poduprte basovim tonovima u violi i violončelu. Stavak se opet, povratkom da capo na menuet, vraća natrag u eleganciju dvorskih melodija.
Zadnji stavak je pravi rondo, a njegovu temu moglo bi se opisati kao pjevanu pjesmicu sa povremenim štucanjem. Vjeruje se da je kompozitor inspiraciju za temu pronašao u Engleskoj narodnoj melodiji, koju je vjerojatno zapamtio sa nedavnih turneja i koncerata u Londonu. Početna tema samouvjereno se iznosi pred slušatelja, a kasnije se ta ista tema javlja u molu. Povratkom u dur, kompozitor malo po malo pojačava ritam i tempo, pa se glazba ubrzava na allegro ma non troppo, pa na piu allegro, te kasnije na presto. Sve u svemu, prava majstorija jednog od najvećih kompozitora gudačkih kvarteta.