9. FONTANA BLUES FESTIVAL

Damir Branilović – Brna;
varaždinski rock/blues/folk kantautor, skladatelj, gitarist, pjevač. Zbog 25 godina mukotrpnog rada, nakon niza uličnih svirki diljem Europe, i ponešto rada u Hrvatskoj a koji sticajem životnih I drugih poslovnih aktivnosti nisu dovele do afirmacije u glazbenim krugovima, upravo sada u suradnji sa Zlatkom Tomaševićem prelaze prag prema ozbiljnoj glazbenoj predanosti. Varaždinski bendovi s kojima sam u teen dobi radio, su Ampia i Boomersi a surađivao sam u tehničkom smislu i sa Žeta&P. Instrumenti koje najčešće koristim su gitara, usna harmonika te najvažniji za istaknuti - vokal. Kao takav, odlučio sam nakon podužeg izbivanja sa scene, malim koracima pružiti sebe u punom smislu glazbenog djelovanja, upravo prezentacijom na domicilnom terenu. Od  navedenih lokalnih solo svirki možda nije loše navesti klubove poput kultne Podrumske Scene “Z.Rogoz” u više navrata, Gimneta, TNT-a, Željezničar i dr.
Zlatko Tomašević – Šus;
varaždinski rock/blues gitarist, pjevač, aranžer. Rođen 12.01.1964.  u Koprivnici. Aktivno u glazbenim vodama od 1978., profilirajući se kroz sastave Knickerbockers, Malo Sutra, Crna Kronika, Žeta&3P, Pop Absinth, Masterpiece i dr. Suradnja sa Damir Branilović – Brna počinje krajem prošle godine, gdje nastaje ozbiljna suradnja na građenju autorskih pjesama kao i obrada tuđih autorskih uradaka. Uz varaždinsko Kazalište, otvorene scene, dvorane Graberje i Željezničar, klub V 3, mariborska klupska scena i dr.
Green house blues band je začet kada su se još kao srednjoškolci Matej i Jurica sreli negdje (točno mjesto i vrijeme zločina je izgubljeno u bespućima povijesne neozbiljnosti).Preskačući s teme na temu, s pive na pivu ubrzo su unatoč izmaglici shvatili da ih veže ljubav prema glazbi.Što zbog broja rundi, što iz čiste mladenačke ludosti, palo im je na pamet da bi mogli zajedno zasvirati, onak javno za ljude.I tako je naš dinamični duo krenuo muzicirati po kafićima i ostalim opskurnim mjestima.Kako je to tada zvučalo, znaju samo oni i nekolicina bliskih prijatelja i neka tako i ostane.No ubrzo su u rijetkim trenucima prisebnosti shvatili da sviranje rocka i bluesa nije baš nešto u dvojicu na pariće pa je pala odluka da se potraži ritam sekcija.Izmijenilo se tu nekoliko basista i bubnjara dok se postava nije ustalila s Igorom  na basu i Markićem za bubnjevima.Tada se svirka preselila iz kafića u klubove, gdje je takvoj glazbi i mjesto.S vremenom je Markić odlučio potražiti sreću negdje drugdje pa kreće potraga za bubnjarom.Igrom slučaja (ako tako nešto postoji) na upražnjenu stolicu za par dogovorenih svirki dolazi Kris i vidjevši atmosferu na probama a i poslije proba, ostaje zauvijek.
Bandu je krenulo sve bolje, svirka za svirkom, kilometraža je rasla kao i međusobno povjerenje a s tim i kvaliteta...i što sad? “HOĆU NA VIŠI LEVEL!“, ramaženo je zavapio Jurica, „HOĆU BRASS!“ i ne bi vjerovali, u roku od mjesec dana GHBB je postao bogatiji za dva krasna mladića (Zvone i Mario) s trubljama i koliko znamo, jedini blues band s brassom u Hrvata. Bravo Jurica! Izazvani ničim osim dobrom voljom i još boljim druženjem, vrlo brzo se pridružuju još dvojica sa zlatnim instrumentima (Antonio i Marin) i još zlatnijim srcima pa sad naša mala zajednica broji osam stalnih i punopravnih članova.I tako zadnje dvije godine naš osmerac bez kormilara plovi rijekama i deltama piva, bluesa, rocka, funka, swinga i svega što nam se sviđa i što nam je izazov. Kako Mario redovito plovi "magičnim svijetom Soula" trebao nam je još jedan veseli saxer, pa je tako ravno s neba pa u rebra aterirao Oliver, čuveni nadnarednik. Gaže su postale ozbiljne i odgovorne, pa su čak i nagorim zajebantima u bandu informativke prazne. Svakome tko zna zbrojiti četiri i četiri odmah je jasno da tu nema neke zarade.