Velika koncertna dvorana HNK u Varaždinu
3. koncert u Sezoni
Varaždinski komorni orkestar
Program:
Davor Bobić: Koncert za čembalo i gudače – praizvedba
Presto deciso- (attaca)
Adagio
Finale – Allegro molto vivo
Solistica: Višnja Mažuran, čembalo
Ludwig van Beethoven: 8. gudački kvartet u e-molu op. 59 br. 2,
Rasumovsky
Allegro
Molto adagio
Allegretto
Finale (Presto)
Sastav Varaždinskog komornog orkestra:
Violine: Jože Haluza (koncertni majstor), Dunja Bontek, Marko Jerbić,
Ivana Penić-Defar, Anđelko Ilčić, Petar Haluza, Dunja Žerjav,
Ivana Šambar, Slavko Vinceković, Ladislav Ilčić, Melita Šafran
Viole: Milan Čunko, Ana Trnjar, Miroslav Mrazović
Violončela: Krešimir Lazar, Darij Milković, Davor Gluhak
Kontrabas: Saša Špoljar
Skladatelj, pedagog i organizator Davor Bobić rođen je 1968. u Varaždinu, gdje je završio osnovnu i srednju glazbenu školu, te gimnaziju. Diplomirao je kompoziciju, glazbenu teoriju te klasičnu harmoniku na poznatom Državnom konzervatoriju Čajkovski u Kijevu. Dobitnik je nagrade Ministarstva obrazovanja Ukrajine kao jedan od najboljih inozemnih studenata u akademskoj godini 1992.-1993. Nakon povratka u domovinu otvara u Republici Hrvatskoj jedinstvenu klasu kompozicije za osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, na Glazbenoj školi u Varaždinu. Kao jedini skladatelj dosad godine 1996. primio je nagradu Ivo Vuljević za najuspješnijeg mladog glazbenika u Hrvatskoj. Godine 1998. dobitnik je nagrade Šulek za najbolje orkestralno ostvarenje mladog hrvatskog autora, te Nagrade Varaždinske županije za iznimne dosege u kulturi. Dobitnik je odlikovanja Reda hrvatskog pletera (1997.) i Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1999.). Iste godine postaje ravnatelj javne ustanove u kulturi Koncertnog ureda Varaždin. Od 2003. je docent, a od 2008. izvanredni profesor na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Od 2005. godine voditelj je Odsjeka za Glazbenu umjetnost na toj ustanovi, te obnavlja dužnost voditelja Katedre za Glazbenu pedagogiju. Godine 2008. dobiva uglednu nagradu Boris Papandopulo. U svibnju 2009. imenovan je prodekanom za znanost i umjetnost na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Napisao je više od 120 djela u rasponu od klavirskih minijatura do velikih vokalno-orkestralnih ostvarenja. Pozornost javnosti skreće na sebe 1996. oratorijem „Kralj Tomislav“, a izvedba „Vukovarskog requiema“ proglašena je 2004. jednim od glazbenih događaja skladatelja. S ansamblom Lado i koreografom Dinkom Bogdanićem postavio je balet s pjevanjem „Veronika Desnićka“ kao svojevrsnu zaokruženu cjelinu „Nacionalne trilogije“. Novi oratorij „Izaija“ jedan je od središnjih kulturnih projekata u 2009. godini u okviru obilježavanja Pečuha kao kulturne prijestolnice Europe. Od 2006. je ravnatelj uglednog nacionalnog festivala Varaždinske barokne večeri. Posebnu cjelinu njegova stvaralaštva čine djela za harmoniku koja su nezaobilazan doprinos obogaćenju hrvatske i svjetske literature za taj instrument. Njegove su partiture sastavni dio programa na uglednim sveučilištima u Londonu, Helsinkiju, Kijevu, Minsku, Zagrebu i Osijeku, a djela mu se izvode diljem svijeta.
Koncert za čembalo i gudače Davora Bobića šesto je djelo toga skladatelja napisano na narudžbu Varaždinskog komornog orkestra. Posvećeno je poznatoj hrvatskoj čembalistici, Varaždinki, Višnji Mažuran u povodu njezinih 45 godina umjetničkoga rada. Djelo je nastalo i na poticaj izgradnje prvog čembala izrađenog u Hrvatskoj od graditelja glazbenih instrumenata s tipkama Antona Maloseje i Zlatka Pavlinića na narudžbu Varaždinskih baroknih večeri. To je prvi napisani Koncert za čembalo i gudače u Hrvatskoj nakon 1962. godine i Papandopulova Koncerta za čembalo i gudače. U međuvremenu su nastajale samo manje forme hrvatskih skladatelja za čembalo, a točno je trideset godina prošlo od nastanka Koncerta za čembalo i gudače nedavno preminulog slavnog poljskog skladatelja Henryka Goreckog. Prvi stavak pisan je u sonatnoj formi. Nosi karakter Toccate, oznaka tempa je Presto-Deciso pa su stoga prva i druga tema neprekidnog ritmičkog impulsa. Prvu temu temeljenu na intervalima sekste i septime donosi orkestar. Neprekidna ritmična motoričost donosi drugu temu u šesnaestinskim silaznim pomacima, koja će se predstaviti i u samoj kadenci u sprezi s prvom temom u obliku provedbe prepuštene solističkom glazbalu.
Odlomak prve teme i cijela druga tema ponovno će se naći u sličnom odnosu i u trećem stavku kao svojevrsna reminiscencija prvog dijela Koncerta. Ostinatnost ritmičke aleatorike daje djelu posebnu dramatičnost koja se smiruje attacca ulaskom u smireni Drugi stavak -Adagio. Adagio je potpuno prepušten melodioznom muziciranju solističkog glazbala i orkestra u dijalogu.
Treći stavak je naslovljen jednostavno Finale –Allegro molto vivo. Koncipiran je na aleatoričko-ritmičkoj strukturi s već spomenutim umetkom dijelova teme iz prvog stavka. Forma trećeg stavka jasno je dvodijelna. Nakon uvodnog ritmičkog pulsa, slijedi dramaturški rast fakture s postepenim nastankom klasternih ostinantnih harmonija, zametka ritmičke strukture ta-e-fe koja će svoje posebno mjesto dobiti na samom kraju, te uporabom dugih tonova praćenih trilerima. Nakon toga slijedi drugi dio stavka temeljen na konkretnoj intervalsko-melodijskoj temi oblikovanoj na kvadratnoj ritmici, po uzoru na neoklasiciste, što nas uvodi u triolama nabujani završetak Koncerta.
U sveukupno 16 gudačkih kvarteta Ludwig van Beethoven (r. 16. prosinca 1770. u Bonnu, u. 26. ožujka 1827. u Beču) iskazao je vrhunce svoje inovativnosti, razvijajući i šireći formu koju su Haydn i Mozart u svojim kasnim opusima doveli do savršenstva klasične odmjerenosti. S 28 godina on je već napisao dvije simfonije, dva koncerta i gotovo dvadeset klavirskih sonata. Njegov je prvi glazbeni medij klavir, tako da se još ne snalazi u formi gudačkih kvarteta, ali ga šest djela u opusu 18 sasvim razvijaju i potvrđuju u tom žanru. Pet godina kasnije iskazao je potpunu zrelost u toj najzahtjevnijoj formi skladateljskog izričaja kada je napisao svoja tri kvarteta „Razumovsky“ op. 59 kao rezultat narudžbe ruskog veleposlanika u Beču, Grofa Andreasa Razumovskog. To su prva tri kvarteta u drugoj, srednjoj fazi njegova stvaralaštva za taj sastav, zbog čega se često popularno nazivaju i „Srednji kvarteti“, zajedno s opusima 74 i 95. Beethoven ovdje u prva dva kvarteta rabi karakterističnu „rusku“ temu u čast kneza koji mu je uputio narudžbu. U Prvom kvartetu op. 58 „ruska tema“ je prva tema posljednjeg stavka, u Drugom kvartetu to je drugi dio trećeg stavka (scherzo), a istu je temu slučajno upotrijebio i Modest Petrovič Musorgski u svojoj operi Boris Godunov. U Trećem kvartetu nigdje se izričito ne javlja neki ruski folklorni tonski sadržaj, niti se on riječju ne navodi u partituri, no neki su komentatori u temi drugog stavka (Andantino) prepoznali „ruski“ karakter. Sva su tri djela tiskana kao zbirka godine 1808. u Beču.
Ulaznice za ovaj koncert možete kupiti na blagajni HNK u Varaždinu.